Kad ti postane dosta mijenjanja zbog drugih i pogledaš gdje su svi ti ljudi koji su se mijenjali zbog tebe shvatiš da je to bila cesta u samo jednom smjeru.
Davao si ali nisi dobivao natrag. Prolazio si zbog drugih stotinu koraka, ali njima je bilo teško učiniti i jedan. Satima si slušao tuđe jadikovke ali kada si se sam potužio shvatio si da nema koga da te sluša, nema koga da te gleda, nema koga da osjeća tvoju bol kao što si ti osjećao tuđu.
Shvatiš nakon nekog vremena da i oni koji su živjeli pokraj tebe živjeli su zapravo samo u svom svijetu. Vidjeli su samo jednog prolaznika u svom životu koji je tu bio samo kada je njima zatrebalo ali ne i kada si ti trebao njih. Nakon nekog vremena shvatiš da nikada nisi činio dobro samo zato da nešto od drugih dobiješ, povećaš svoju korist ili stekneš neku prednost već da osjetiš kako je to istovremeno voljeti i biti voljen.
Samo nemoj nikada postaviti sebi pitanje: Što si pogrešno učinio? Dobrota i povjerenje u druge nikada ne mogu biti pogreška. Ljudi su jednostavno takvi, i ne možeš nikoga mijenjati. Sve što možeš je posložiti stvari u svojoj glavi i što manje se živcirati za pogreške drugih ljudi. Pustite druge da žive svoj život a vi pronađite svoj put. Vidjet ćete da će te na njemu jako brzo pronaći ljude koji će vas poštovati i cijeniti kao kap vode na dlanu.
Odustani od mijenjanja drugih, odustani od prilagođavanja svijeta slici u svojoj glavi i prihvati ljude takve kakvi jesu. Samo počni malo mudrije donositi odluke i više razmišljati o posljedicama do kojih one mogu dovesti. Vjeruj da sve ima smisao i da ćeš svjetlu stranu svijeta vidjeti samo ako je svjetla strana u tebi. Njeguj tu stranu bez obzira na mrak svijeta oko sebe. Samo ti ona može biti putokaz u ovom čudnom svijetu.
