Razloge za sreću ne tražim daleko, niti dopuštam da mi ih drugi sugeriraju i serviraju.
Razloge za sreću uzimam gdje stignem, jer znam da se od svega može napraviti tkanje sreće, ali problem je to što smo mi oni koji često postavljaju visoke kriterije i koji nikada nisu zadovoljni postignutim. To je kao da se dajemo u potragu za nečim nepostojećim ili nečim što je tako velika rijetkost na zemljinoj kugli, a za uživati u životu imamo nešto što nam je na dohvat ruke i odbijamo.
Razloge za sreću ne tražim daleko. Čim se odlučim susresti s nekom osobom, odmah ih tu pronađem nekoliko. Ukoliko je ta osoba negativna uputim i nju na koji razlog u našem zajedničkom odnosu ali ako ga ona ne želi prihvatiti, ne smatram se krivim što odbija mogućnost sreće. To je njen problem. Odmaknem se od nje i idem dalje istu priču pričati ispočetka. Znam da je na svijetu velik broj ljudi i da ako netko odbije netko drugi će uvijek pristati.
Razloge za sreću ne tražim daleko. Mogu uživati u ljepoti prirode, diviti se različitim ljudskim sposobnostima, u osmijehu drugoga pronaći razlog da sreću proširim dalje. Kada bih podigao ljestvicu svoje sreće to bih učinio samo na svoju štetu i to bi bilo suludo. Sreća je u tome da obraz i duša uvijek ostanu čisti, a sve ostalo se može nadokanaditi. Čemu očekivati od drugoga da te voli da bi bio sretan, kada drugi najčešće ni sami sebe ne vole.
Razloge za sreću ne tražim daleko. Bol će zasigurno doći ali vjerojatno i ona ima neki smisao u cijeloj toj priči. Snage i sposobnosti se s vremenom gube ali nakon svega će ostati škola iskustva i lijepe uspomene. Ne trebam puno razloga za sreću, trebam se samo osloboditi onoga što će ljudi reći i sve će krenuti i drugom smjeru, smjeru sreće. Tada mi niti jedan loš dan neće nametnuti osjećaj da živim nesretan život, jer ću u svakom drugom naći tisuće razloga za sreću.
