Kada jednoga ostvarite ili možda ne ostvarite ciljeve koje ste postavili, neće više tolika biti razlika u tome jeste li ih ostvarili ili niste, što se naizgled čini kao jedina razlika.
Zapravo jedina će razlika biti u tome kakva ste osoba s vremenom postali, koliko vas je sve to skupa promijenilo. Jesu li postignuća ili gubitci u vama pokrenuli bolju ili lošiju osobu, je li se ljudi u vašoj blizini nakon svega osjećaju ljepše i ugodnije ili lošije i napetije.
Na kraju zapravo neće ni biti važno koje ste ciljeve postigli, već kakvi ste nakon tih ciljeva postali. Jer ciljevi vas ne definiraju kao osobu, da su drugi imali prilike i mogućnosti možda bi ih i oni postigli. Možda su neki imali sve to što ste i vi imali, ali to njima nije značilo. Jednoga dana neće biti važno ni koliko ste truda ulagali u sve to, niti tko vam je sve pomogao. Neće biti važno ni koliko ste puta odustajali i opet se vraćali, bit će samo važno što ste pritom postali.
Jednoga dana možda vas nitko neće ni željeti slušati kada budete pričali o svmu tome što ste prošli, ni kakva ste iskustva stekli, već će samo gledati na osjećaje koje osjeća u vašoj blizini. Možda će vam vam netko kada mu budete pokazivali svoje medalje i trofeje samo reći „to se mene ne tiče“. Jednoga dana možda ćete se i s gnušanjem sjećati što ste sve morali učiniti da biste ostvarili ciljeve, kako ste se morali prodavati i kolika je bila vaša cijena.
Možda vam zbog toga i oduzmu sva odličja i ponište svu slavu, ali vam jedno ne mogu oduzeti, ne mogu vam oduzeti lekcije života koje ste naučili, ne mogu vam oduzeti promašaje koje više nećete ponoviti, ne mogu vam oduzeti saznanje da ste na bolan način naučili ono što su vam svi prije vas govorili. Kako god bilo ništa više neće biti važno osim činjenice kakva ste osoba postali, potpuno bolja ili lošija osoba.
