Puno si toga sebi ostao dužan a najviše vremena i pažnje.
Koliko si samo vremena bacio na beznačajne stvari, radio ono što ti je izazivalo gađenje, zadržavao se tamo gdje si išao s grčem u stomaku, okružio se ljudima koji su ti crpili pozitivnu energiju, tražili u tebi samo ono loše, glumili velike prijatelje a iza leđa zabadali nož u leđa. Ostao si dužan sebi mnogo poštovanja onda kada si sebe stavljao na posljednje mjesto.
Puno si toga sebi ostao dužan a najviše ljubavi. Volio si one koji su pri prvoj tvojoj krizi zbrisali iz tvoga života, davao se onima koji to nisu nimalo zaslužili. Umjesto da si to vrijeme uložio da poboljšaš sebe, uložio si ga u razgradnju svojih vrijednosti jer si se priklanjamo drugima i podređivao svemu onome što su oni tražili. Ostao si dužan sebi mnogo više povjerenja u vlastite sposobnosti jer talente koje si zanemario zauvijek su propali.
Puno si toga sebi ostao dužan a najviše zacjeljenje starih rana. Išao si od ljudi koji su se predstavljali iscjeliteljima a na kraju te ostavljali još više praznim i još više opterećenim. Dužan si sebi da u malim stvarima počneš tragati za tragovima sreće, da ne uzimaš ozbiljno ljude koji sve u svijetu vide negativno i crno i da se sjetiš sve one ljepote koja nekoć okruživala a nije bilo dio nekog drugog svijeta već upravo ovog.
Dužan si sebi da pronađeš onaj djelić izgubljene duše koju si rasipao gdje god si stigao, da vratiš sebi hrabrost koju si negdje u svojim tihim bitkama zametnuo i da ponovno osjetiš lepezu onih osjećaja koju si osjećao kada si kao dijete osvajao svijet. Puno si toga sebi ostao dužan a najviše da živiš za ideale u koje si doista vjerovao, ostvaruješ snove koji si nosio u svom srcu i na kraju živiš život koji doista želiš i zaslužuješ.
