Ne ostaješ sam kada te drugi napuste, ostaješ sam kada napustiš sam sebe.
Ostaješ sam kada odustaneš od rada na sebi shvaćajući da je u životu ionako nemoguće promijeniti se. Ostaješ sam kada više nemaš potrebe da sebe ohrabruješ u onim brojnim teškoćama života koji te sagibaju prihvaćajući tada bijeg i povlačenje od svih izazova kao jedino rješenje i kao jedini način da preživiš i opstaneš.
Ne ostaješ sam kada te drugi napuste, ostaješ sam kada napustiš svoje snove i kada kažeš da zrelost to donosi sa sobom. Kada prihvatiš da je bolje odmah na početku odustati od svega nego se na kraju razočarati imajući potvrdu da ionako ništa veliko i značajno ne možeš ostvariti. Ostaješ sam kada navališ različite maske na svoje lice želeći se od nečega zaštititi, a zapravo se samo ukopaš u nečemu što nisi ti.
Ne ostaješ sam kada te drugi napuste, ostaješ sam kada se suprotstaviš svom unutarnjem glasu. Kada misliš da se sa srcem može kalkulirati kako hoćeš, kada izgubiš svoj osmijeh, kada svoje emocije učiniš hladnima samo da ti ne bi donijele probleme u životu. Ostaješ sam kada se pogrešnim ljudima počneš ulagivati misleći da ćeš od njih nešto dobiti, a zapravo i oni igraju istu igru kao ti u kojoj svako gleda samo sebe.
Ne ostaješ sam kada te drugi napuste, ostaješ sam kada ne vidiš razloga da se raduješ novom danu, i kada svaku večer pitaš koji je smisao bio ovog prethodnog dana. Ostaješ sam kada u društvu vidiš da te nitko ne primjećuje ali ne želiš napustiti to društvo jer se bojiš one druge samoće koja je zapravo tvoje oslobođenje, tvoj susret sa samim sobom, tvoj put u jedan bolji svijet, svijet u kojem prihvaćaš svoj život onakav kakav jest i u uživaš u njemu.
